Marko Pavletić rođen je 12. veljače 1925. u srcu Zagreba, tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, kao prvo dijete Josipa Pavletića, učitelja povijesti u Donjem Gradu, i Anice Pavletić (rođ. Barišić), domaćice podrijetlom također Zagreba. Obitelj je živjela u starom stanu u Martićevoj ulici, u živopisnom susjedstvu prepunom radionica, malih trgovina i dječje graje. Marko je odrastao okružen toplinom, knjigama i obiteljskim vrijednostima, a još kao dječak volio je promatrati tramvaje na Zrinjevcu i šetati s ocem do Gornjeg grada.
Godine 1931., u dobi od šest godina, Marko upisuje Osnovnu školu Ivana Gundulića na Medveščaku. Bio je član glazbene sekcije, učio svirati violinu, a često bi s prijateljima provodio sate u igri na Ribnjaku, ponekad gledajući kako Sava poplavljuje niže dijelove grada. Tijekom školskih praznika boravio je kod bake u Podsusedu, gdje je naučio plivati u Savi i pecati s djedom.
Početak Drugog svjetskog rata za obitelj Pavletić značio je gubitke i neizvjesnost. Markov otac je bio mobiliziran, a Marko je s majkom pomagao susjedima tijekom zračnih uzbuna. 1943., usprkos ratnim godinama i svakodnevnom životu u skloništima, završava gimnaziju s odličnim uspjehom te iste godine upisuje Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Iako su studij ometali nestašica i povremena zatvaranja fakulteta, Marko je uporno učio.
U jesen 1944., na stručnom seminaru na fakultetu, Marko upoznaje Mariju Kovač. Zaprosio ju je u proljeće 1945. na Sljemenu, a vjenčali su se 24.05.1947. u crkvi Sv. Blaža u Zagrebu. Prvih godina braka živjeli su u unajmljenom stanu u Ulici Grada Vukovara, potom su, zahvaljujući Marijinoj upornosti i štednji, uselili u vlastiti dom na Trešnjevci, u novoj zgradi u Selskoj cesti.
Obitelj Pavletić doživjela je posebnu radost rođenjem sina Ivana 22. lipnja 1952., a četiri godine kasnije, 18. travnja 1956., rodila se i kći Ana. Djetinjstvo njihove djece bilo je prožeto sigurnošću i obiteljskim ritualima: Ivan i Ana pohađali su osnovnu školu "Augusta Šenoe" Marko i Marija djecu su poticali na učenje jezika, glazbu, sport. Ivan je kasnije završio Fakultet elektrotehnike, a Ana Filozofski fakultet.
Pedesetih i šezdesetih godina Marko se profesionalno uspinje: radi kao voditelj gradilišta na izgradnji novih kvartova Sopot i Siget. 1963. godine postaje glavni inženjer u projektnom birou “Tehnoprojekt”.
Slobodno vrijeme Marko koristi za pisanje stručnih članaka, a objavljuje i prvu knjigu “Mostovi i ljudi Zagreba” 1978. godine. Knjiga biva nagrađena priznanjem Društva inženjera i postaje preporučena literatura na zagrebačkom fakultetu.
Nakon odlaska u mirovinu 1985., Marko je bio neumoran: vodio je radionice za mlade inženjere u Centru za kulturu Trešnjevka, održavao predavanja o gradnji mostova, bio mentor mladima i savjetovao Grad Zagreb kod obnove starih pročelja. U vrijeme Domovinskog rata, Marko i Marija volontirali su u Crvenom križu i prikupljali pomoć za prognanike. Njihova vrata bila su uvijek otvorena za prijatelje i rodbinu.
Obitelj je 1997. godine slavila zlatni pir u restoranu “Puntijar” na Gračanskoj cesti, okružena djecom, unucima (prvi unuk, Filip, rođen je 1978., unuka Lara 1983.), starim prijateljima i susjedima s Trešnjevke. Marko je te godine završio pisanje obiteljske kronike, a svakodnevno je šetao Bundekom, čitao novine u kavani Korzo i igrao šah u Botaničkom vrtu.
Preminuo je 11.05.2025. u 101. godini života, okružen obitelji u obiteljskom domu na Trešnjevci, ostavivši za sobom bogatu ostavštinu, neizbrisiv trag u gradu Zagrebu, brojne generacije koje su ga pamtile i voljele, i primjer života ispunjenog predanošću, učenjem, obitelji i ljubavi prema rodnom gradu.
Dragi moji, kada pogledam unatrag na svoj život, ispunjava me mir i zahvalnost. Rođen sam u Zagrebu, u obitelji gdje su toplina i zajedništvo bili najvažnije vrijednosti. Najveće bogatstvo u mom životu bila je obitelj koju sam gradio sa svojom Marijom. Zajedno smo prošli sve uspone i izazove, a najveću radost donijeli su nam naš sin Ivan i kći Ana. Gledali smo ih kako odrastaju u dobre, poštene ljude, i svaka njihova sreća bila je i naša.
Kroz godine, obitelj nam je postajala sve bogatija. Unuci Filip i Lara donijeli su u naš dom još više smijeha, veselja i ljubavi. Zajednički trenuci za stolom, razgovori, šetnje i proslave ostali su mi najdragocjenije uspomene. S Marijom sam dijelio svaki dan – njezinu toplinu, podršku i osmijeh čuvao sam u srcu do posljednjeg trenutka.
Sretan sam što sam živio život okružen onima koje volim, u gradu kojem pripadam. Hvala vam, dragi moji, na svakoj nježnosti, svakom osmijehu i ljubavi koju smo zajedno dijelili. Ostajem uz vas u svakom lijepom sjećanju.
- Vaš Marko!
Obitelj Pavletić obuhvaća četiri generacije s dubokim korijenima u Zagrebu. Prvu generaciju čine Josip Pavletić (1894.–1962.), ugledni učitelj povijesti, i njegova supruga Anica Pavletić (1899.–1978.), rođena Barišić. Njihov sin Marko Pavletić (1925.–2025.), poznat po svom radu kao građevinski inženjer i autor, sklopio je brak s Marijom Pavletić (rođ. Kovač, 1927.). Marko i Marija nastavili su obiteljsku tradiciju te podigli dvoje djece – Ivana Pavletića (1952.), inženjera elektrotehnike, i Anu Pavletić (1956.), profesoricu.
U trećoj generaciji, Ivan je oženio Vesnu Pavletić (rođ. Horvat, 1954.) i otac je Filipa Pavletića (1978.). Ana je udana za Dragu Kovačevića (1953.) i majka Lare Kovačević (1983.). Tako obiteljsko stablo povezuje niz pojedinaca različitih zanimanja i osobnosti, čuvajući vrijednosti znanja, poštovanja i zajedništva. Svi članovi povezani su kronološki i obiteljski, tvoreći višegeneracijsku priču koja obuhvaća gotovo cijelo 20. i početak 21. stoljeća.
Obitelj Pavletić obuhvaća četiri generacije s dubokim korijenima u Zagrebu. Prvu generaciju čine Josip Pavletić (1894.–1962.), ugledni učitelj povijesti, i njegova supruga Anica Pavletić (1899.–1978.), rođena Barišić. Njihov sin Marko Pavletić (1925.–2025.), poznat po svom radu kao građevinski inženjer i autor, sklopio je brak s Marijom Pavletić (rođ. Kovač, 1927.). Marko i Marija nastavili su obiteljsku tradiciju te podigli dvoje djece – Ivana Pavletića (1952.), inženjera elektrotehnike, i Anu Pavletić (1956.), profesoricu.
U trećoj generaciji, Ivan je oženio Vesnu Pavletić (rođ. Horvat, 1954.) i otac je Filipa Pavletića (1978.). Ana je udana za Dragu Kovačevića (1953.) i majka Lare Kovačević (1983.). Tako obiteljsko stablo povezuje niz pojedinaca različitih zanimanja i osobnosti, čuvajući vrijednosti znanja, poštovanja i zajedništva. Svi članovi povezani su kronološki i obiteljski, tvoreći višegeneracijsku priču koja obuhvaća gotovo cijelo 20. i početak 21. stoljeća.
